Tradicionalno shvatanje uloge žene u porodici predstavlja niz različitih shvatanja, verovanja i očekivanja vezano za žensku ulogu. Primarna uloga žena, prema tradicionalnom shvatanju rodnih uloga, jeste briga o deci i domaćinstvu. Kućni poslovi isključivo su briga žene. Žena deluje „u kući“, muškarac „van kuće“ . Od žene se očekuje da ona treba da zna, ume i može i više nego očevi, a često je prate i stereotipi da je ona odgovorna tj. „glavni krivac“ za vaspitavanje dece. Više od 50% porodica funkcioniše po tradicionalnom sistemu, iako sa globalizacijom dolazi do promena u smislu umnožavanja uloga koje obavljaju žene. Zaposlena žena nezavisno od posla kojim se bavi ili nivoom postignutog obrazovanja i dalje ima primat u vodjenju kućnih poslova, nege i vaspitanja dece i nege starih i bolesnih članova domaćinstva.
U Srbiji su žene u ruralnim područijima jedna od najzapostavljenijih grupa. Žene na selu imaju ideje, snagu i značajnu ulogu u zajednici ali im je potrebna podrška porodice, institucija i podrška drugih žena kako bi ostvarile svoj potencijal. Podrška seoskim ženama kroz ekonomsko osnaživanje, osnivanje zadruga i socijalnih preduzeća za zapošljavanje i samozapošljavanje sigurno bi doprinelo njihovom aktiviranju u lokalnoj zajednici. Samim tim što žene na selu svojom snagom, potencijalom i idejama igraju važnu ulogu za održivi razvoj sela važno je uraditi sve na njihovom osnaživanju.
Seoskim ženama je ograničena mogućnost zapošljavanja, obrazovanja i ekonomskog osamostaljivanja. Najčešće, one nisu vlasnice imovine, što je ograničavajući faktor u započinjanju sopstvenog posla. Ipak, utisak je da se ova situacija polako menja, pa su žene iz ruralnih sredina prepoznate u konkursima resornih institucija. Istovremeno, osnivaju se udrženja, organizuju manifestacije čiji je zadatak da povežu, obrazuju i ekonomski osnaže seoske žene. Činjenica je da su seoske žene marginalizovane i ekonomski zavisne od drugih, manje organizovane jer su opterećene poslovima u kući i domaćinstvu. One predstavljaju nevidljivu radnu snagu čija se uloga u životu zajednice na selu ne poštuje dovoljno. Značajan broj žena nema zdravstveno osiguranje što dovodi u pitanje njihovu elementarnu zdravstvenu zaštitu. Dve trećine ne uplaćuje penzijsko-invalidsko osiguranje, čime ostaju potpuno nezaštićene u slučaju povreda i invaliditeta, a meterijalnu zbrinutost u starosti mogu da temelje isključivo na nekom obliku porodične penzije ukoliko nadžive supruga ili drugog člana porodice na osnovu čijeg izdržavanja stiču ovo pravo.
Jedna od važnih komponenti ruralnog razvoja jeste umrežavanje, udruživanje, interesno povezivanje i organizovanje stanovništva angažovanog u poloprivrednoj proizvodnji. Problemi udruživanja i organizovanja žena u ruralnim sredinama su brojni: Od izolovanosti, nedostatka vremena, do stereotipnih oblika življenja po kojima je neprihvatljiv društveni aktivizam žena.
Ženama je pristup resursima otežan, mogućnost donošenja odluka minimalna, slabije su uključene u zajednicu i manje društveno pokretljive. Žene na selu su nevidljive, nečujne, u politici ih nema, u medijima ih nema, niti imaju ekonomsku moć. Njih niko posebno ne predstavlja, nikoga posebno ne zanimaju njihove potrebe, a još manje im se bilo ko obraća. Činjenica je da žene na selu mogu da postanu vidljive, uticajnije i moćne jedino ako su prepoznate kao posebna društvena kategorija koja ima svoje karakteristične, specifične potrebe na nivou svakidašnjeg života, kao i kroz udruživanje i organizovanje kroz koje mogu da utiču na donosioce odluka.
Žene u svojim zajednicama se organizuju tako što udružene osnivaju ili udruženja ili se priključuju organizacijama koje se bave poboljšanjem položaja žena na selu. Seoske organizacije ili udruženja su u mnogo većoj meri osetljive na okruženje nego što je to slučaj sa gradskim organizacijama. One sa okruženjem imaju složen odnos, kako zbog podrške, tako i zbog veoma uticajnog javnog mnjenja, pa i finansijske podrške. Iako ženske organizacije imaju aktivnosti vezane za poboljšanje uslova života na selu to ne znači da su one kao takve uvek podržane od strane donosioca odluka, odnosno da dobijaju podršku u tome što rade.
ŽUKO kroz institucionalnu podršku od strane ACT-a i Helvetasa, iz sredstava Vlade Švajcarske, okuplja žene iz ruralnog područja u 7 lokalnih zajednica i osnažuje ih da prepoznaju potrebe i problema u svojim zajednicama, kao i da iste rešavaju kroz uticanje na donosioce odluka.