Obično svako društvo podstiče tezu da je porodica privatna stvar. Medjutim, ovim stavom se nasilje u porodici prećutkuje, i oni koji unutar porodice imaju manje moći, a to su žene i deca, onda gube mogućnost da imaju podršku da izadju iz nasilja. Muškarci su naučeni da dominiraju u porodici, a ponekad ili često to rade nasilno. Deca koja odrastaju u situaciji nasilja kasnije ne poznaju drugi način komunikacije. Nakon člana 164. u Krivičnom zakonu od 2002. po prvi put država objavljuje da nasilje u porodoci nije lična stvar člana porodice nego da je to društveno i državno pitanje*.
Nasilnik svoje ponašanje vrlo često pravda ljubavlju koju oseća prema žrtvi, mada to nije i ne može biti ljubav nego se uvek radi o potrebi za dominacijom i kontrolom.
Aktivisti ŽUKO-a su hteli da skrenu pažnju na problem postavljajući vrlo jednostavno pitanje stanovnicima Lazarevca: Da li je ljubav ako boli? Zbog toga je Lazarevac prethodnog vikenda osvanuo sa nalepnicama na kojima stoji to pitanje i QR kod čijim skeniranjem su mogli da vide video sa snažnom porukom. Pored nalepnica, na ulazima stambenih zdrada našli su se i plakati sa informacijama o vrstama nasilja i koracima koji se trebaju preduzeti kad se nasilje primeti.
Da je sugrađani ovu temu ipak shvataju vrlo ozbiljno videli smo u narednim danima jer iako se plakati sa ulaza zgrada redovno uklanjaju, ovi su ostali tamo i još uvek stoje što govori da nam je očigledno svima važno da informacije stignu do osoba kojima je pomoć potrebna i da pozivom na nacionalni broj SOS telefona prekinu krug nasilja.
Projekat „Nula toleranije za nasilje u mom komšiluku“ u sklopu kog su realizovane aktivnosti je podržan od strane Sekretarijata za socijalnu zaštitu Grada Beograda.
*Deo preuzet sa sajta https://www.womenngo.org.rs/konsultacije-za-zene/o-nasilju-nad-zenama/30-nasilje-u-partnerskim-odnosima-i-u-porodici