Ljudi koji žive bez ikakvih primanja

Prema podacima koje je iznela poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, u Srbiji 160.000 starijih živi bez penzije ili ikakvih primanja, a još 170.000 sa primanjima manjim od 15.000 dinara mesečno. Ona je posebno upozorila da su stariji u Srbiji stigmatizovani i diskriminisani, kao i da je u javnosti dominantan narativ o tome da je „starih mnogo i skupi su, opterećuju penzijski i zdravstveni fond“, ocenivši da je to „alarmantno i opasno jer odumiremo“.

U vezi s tim, ŽUKO je uz podršku Divac fondacije započeo da sprovodi projekat „Pomoć staračkim domaćinstvima“ koji je usmeren na pružanje različite podrške stanovnicima ruralnog dela Mionice i Ljiga koji nemaju nikakva primanja ili imaju primanja manja od 15.000 dinara mesečno.

U prethodnom periodu održani su sastanci sa predstavnicima Centra za socijalni rad u Ljigu i Mionici, kao i sa koordinatorkom programa Pomoć u kući, Anđelijom Filipović. Koordinatorka i angažovane na ovom programu imaju odličan uvid u potrebe ljudi u seoskom području tih opština i njihovo iskustvo je dragocen resurs u radu Ženskog udruženja kolubarskog okruga.

Tokom poseta domaćinstvima korisnika jasno je da se radi o divnim ljudima koji žive u udaljenim seoskim područjima, najčešće bez komšija u bližem okruženju. Dolazak automobilom do njihovih kuća je samo po sebi izazov jer su mahom u pitanju kuće staračkih i samačkih domaćinstava na obodima sela do kojih se ide neasfaltiranim, takozvanim „traktorskim putevima“ nazvanim tim imenom jer je traktor ponekad jedino vozilo koje će vam obezbediti da stignete na planiranu lokaciju.

Kada pređete te prepreke i upoznate ljude na čije račune ne leže nikakva uplata tokom meseca, jasno je da je svaka pomoć dobrodošla, a naročito ljudska pažnja, priča i osećaj da nisu sami. Ti divni ljudi ne znaju za ŽUKO, ne znaju za Divac fondaciju, ne znaju ni za druge organizacije koje pružaju slične usluge jer ne koriste internet, ne gledaju televiziju, često ne slušaju ni radio, pa je normalno da postoji i doza nepoverenja kad im pokucate na vrata, a niste Anđelija ili neka njena koleginica jer su lokalne institucije, najčešće Centar za socijalni rad, jedino mesto gde su se oni do sad obraćali za pomoć.

Nekima od njih treba pomoć u čišćenju domaćinstva, nekima da se plate računi ili donesu lekovi i namirnice jer kretanje je njihov osnovni problem, nekima treba administrativna ili pravna pomoć, većini treba osmeh i kafa u društvu, i sve je to tako malo za nas koji još uvek možemo da se odvezemo gde hoćemo, a opet retko kad se odlučimo da to pružimo onima kojima takva pomoć treba.

ŽUKO će u narednom periodu različite usluge pružiti za preko 70 korisnika. S obzirom na primetnu socijalnu isključenost korisnika, koja je posebno uvećena u periodu pandemije, jedna od aktivnosti će biti i organizovanje druženja za korisnike iz dve opštine gde se projekat sprovodi.

Projekat je podržan od strane Fondacija Ana i Vlade Divac i finansiran iz sredstava Balkanskog fonda za demokratiju Nemačkog Maršalovog Fonda (SAD) i Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *